Naslovnica
Održana tribina SKD Prosvjete u Krnjaku
tribina-krnjak-1.jpgU organizaciji pododbora Srpskog kulturnog Društva Prosvjeta iz Krnjaka, u četvrtak 27.marta, održana je tribina na kojoj se razgovaralo o historiji i radu Društva.

tribina-krnjak-2.jpgU dužem izlaganju predsjednik SKD Prosvjete Čedomir Višnjić govorio je o stvaranju SKD Prosvjete i o ličnostima koje su bile značajne za rad i opstanak Društva.  Na tribini uz rukovodstvo pododbora na čelu s predsjednikom pododbora Goranom Vukdragovićem, prisustvovali su načelnik Općine Krnjak Dejan Mihajlović i zamjenik karlovačkog župana i član glavnog odbora SKD Prosvjete Siniša Ljubojević. Kao član glavnog odbora Siniša Ljubojević govorio je o nastojanju regionalizacije Društva i formiranju koordinacija na principu istočno-slavonske, te o ostalim planovima za reorganizaciju društva.

 

 

 

 

OSNIVANJE I NASTANAK SKD PROSVJETE


Znamo tek da se zbio 18. novembra 1944. godine u glinskom hotelu «Kasina», kao karika u lancu kojoj su prethodile, osnivanje Srpskog kluba vijećnika ZAVNOH-a, pokretanje lista «Srpska riječ», i nedugo prije toga, osnivanje Srpskog pjevačkog društva «Obilić». Za prvog predsjednika je izabran dr. Dane Medaković, profesor iz Zagreba, a za potpredsjednika general-major Petar Drapšin i advokat dr. Boško Desnica. 
Bilo je to vrijeme u kojem su ogromne žrtve prečanskih Srba iz ratnih godina 1941-1945., politički krunisane izgradnjom federalne Hrvatske. Kad se tome doda da je naš narod daleko najviše stradao od nauma i ruke ustaških zločinaca, lako je razumjeti potmulo nezadovoljstvo njegovog većeg dijela, pa i vojske u srpskim ustaničkim krajevima. Tako je počela izgradnja srpskih institucija u Hrvatskoj koje su ovdašnji Srbi s vremenom iskreno prihvatili kao svoje, a partijsko vodstvo ih je razumijevalo kao instrument vlastite politike. U tom prvom, danas ga unatoč svemu možemo nazvati, herojskim periodom, Srpsko kulturno društvo «Prosvjeta» su vodili i iza njega stali ovdašnji Srbi koji su se kroz rat probili do partijskog i državnog vrha tadašnje federalne Hrvatske. To su ljudi čija imena mi i danas, svjesni velikog duga kojeg su oni intelektualno i moralno platili svom vremenu, imamo pravo s ponosom spominjati i isticati: Stanko Ćanica Opačić, Duško Brkić, Rade Žigić, Rade Pribićević, Bogoljub Rapajić…Sve ono što su oni pokušali i pokrenuli; od lista i pjevačkog društva, izdavačkog preduzeća, muzeja Srba, štamparije, biblioteke i arhiva, do čuvanja i obnove imovine u dijelu koje i danas živimo i radimo, i osnivanja brojnih pododbora po terenu; u svemu tome mi se i danas moramo potruditi da bi se s pravom mogli proglasiti njihovim nasljednicima.
Njihovim teškim ljudskim i političkim stradanjem na Golom otoku otvoren je period zatomljavanja partizanskog jugoslavenstva, koje su Srbi u Hrvatskoj u većini lako prihvatili, i jačanja republičkih državnosti i nacionalizama. U početku ispod površine, potom i javno. Tek, predstojećih dvadesetak godina bile su vrijeme prigušenog rada, SKD «Prosvjeta» je mogla opstati jedino kao prosvjetiteljska transmisija partijske politike, usmjerena ka srpskim selima i njihovim osnovnim školama. Bilo je to teško vrijeme samozatajnog rada koje je ipak iznjedrilo ljude i intelektualce voljne i sposobne da naše Društvo održe na životu. Spomenimo ovom prilikom najistaknutije: Milu Joku, Svetozara Zeca, Nikicu Rapaića i Branislava Ćelapa, dugogodišnjeg direktora našeg Izdavačkog preduzeća. «Srpska riječ» je preimenovana u «Prosvjetu», radili su oni pododbori koji su u svojim redovima imali neumorne idealiste kakvi su bili dr. Gajo Petrović i Milan Radeka u Karlovcu, izdavačko preduzeće je nastojalo obezbjediti svoje mjesto na tržištu knjige, institucije poput biblioteka i muzeja su sklonjene sa javne scene. Takvo «primireno» Društvo je ušlo u politička previranja na hrvatskoj političkoj i kulturnoj sceni s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina prošlog vijeka. Pozicije «Prosvjete», odnosno ljudi okupljenih oko nje, bile su; obrana duhovnih i društvenih pretpostavki zajedništva Hrvata i Srba, nije se bježalo od sukoba sa nacionalizmom koji se razumijevao kao prijetnja tom zajedništvu. Probuđeni duh «Prosvjete» ogledao se i u knjizi, spomenici izašloj te 1971. godine, romantičarski pesimistično naslovljenoj «Vjetrom vijani». Tek neznatno podignut glas dijela intelektualaca, tek naznačeno mjesto i interes Srba u Hrvatskoj, izazvao je teške političke posljedice. Rad «Prosvjete» je politički izjednačen sa radom «Matice hrvatske», pa je najprije zaustavljen, a potom i zabranjen. Opet je slijedilo gotovo punih 20 godine nastojanja, na samom rubu zakona i javnosti, da se očuva «plamen» ili nit kontinuiteta u samoorganiziranju i kulturnom radu Srba u Hrvatskoj. Čovjek oko kojeg su se nastojanja kretala i čiji je doprinos u tom vremenu nemjerljiv, bio je Stanko Korać. U izdavačkom smislu te godine su krunisane «Hrestomatijom književnog rada Srba u Hrvatskoj» i Koraćevim «Pregledom književnog rada», među kojima je naročito prva izazvala burne odjeke u političkoj javnosti, a druga i danas predstavlja nezamjenjiv priručnik za ovu temu. 
Pokušaju obnove rada Društva iz 1990. presudila je iduća ratna 1991. godina, koja je politički podijelila naš narod, dio vodećih ljudi, među njima i Stanka Koraća, ne njegovom voljom, odvela u Beograd, a mi koji smo ostali u Hrvatskoj zabavili smo se tih dana o preživljavanju. Kulturni radnici sa krajiških prostora nastavili su u okviru mogućnosti «prosvjetin» posao u institucijama poput lista «Srpski glas», društva «Sava Mrkalj», u vukovarskom «Srpskom kulturnom centru», kninskoj «Zori». Među ljudima u Zagrebu bilo je to vrijeme teških dilema, čuvala se imovina i razmišljalo o tome što i kako raditi. Oko «Prosvjete» se bilo najlakše okupiti i sporazumjeti, i najnesigurniji među nama osjećali su potrebu oduprijeti se tada sveprisutnom i bučnom blaćenju našeg naroda. Februara 1993. formiran je novi Glavni odbor, radeći u teškoj atmosferi krenuli su prvi pododbori, časopis i kalendar, kao najava buduće izdavačke djelatnosti. Najsnažnije pojačanje dobili smo mirnom reintegracijom Baranje, istočne Slavonije i Srema, kada smo organizacijski preuzeli ljude i dio kulturnih ustanova Srba ovog dijela Hrvatske. Time je manje-više formirano onakvo Srpsko kulturno društvo «Prosvjeta» kako danas znamo i čiji smo članovi.
( dio iz historije prema riječima Čedomira Višnjića )
 
« Prethodna   Sljedeća »
RocketTheme Joomla Templates