Naslovnica
Izlet u Hercegovinu i Crnu Goru

ImageU subotu 23.8. sa pokloničkog putovanja po manastirima Hercegovine i Crne Gore vratila se skupina od 50-tak gradjana županije karlovačke.Organizator putovanja bila je Eparhija Gornjo-karlovačka a vođa puta bio je Otac Naum,monah manastira Bogorodice Trojeručice iz Donjeg Budačkog. Projekat su podržali SNV županije karlovačke i općina Krnjak.

Cilj putovanja bio je obilazak manastira i crkava u Eparhiji Zahumsko-Hercegovačkoj  i Mitropoliji crnogorskoj.Krajnji cilj putovanja bio je odlazak u manastir na Ostrog.Većina od nas nije shvatila prije polaska što nas čeka na putu-težak dan,velika vrućina na dalmatinskom i hercegovačkom kamenjaru,veliki fizički napor kojem ćemo biti izloženi.Prvi dio puta Dalmatinom bilas je prava uživancija-dobra cesta,klimatiziran autobus i Imageeto nas začas u Imotskom i na granici sa BiH  u Vinjanima Donjim.Na tom mjestu granica se prelazi kao da smo u EU.Prolazak kroz zapadnu Hercegovinu svjedoči o bogatstvu toga kraja-uređeni gradići,ceste...po svemu se vidi da se u tom kraju dobro živi.Spuštajući se u dolinu Neretve,sa vrha kanjona vođa puta ,Otac Naum,upozorio nas je da se u neposrednoj blizini prekrasne,zelene rijeke nalazi obnovljeni manastir Žitomislić.Pogled  sa vrha kanjona bio je fantastičan,a u blizini,preko mosta vidjele su se zgrade obnovljenog manastira.Po dolasku u manastir i razgledanja  obnovljenih zgrada ,sa povijesti manastira i njegovim stradanjima i obnovama,upoznalo nas je bratstvo koje čini trojica monaha.I mene,kao i većinu putnika,fascinirali su monasi svojim nastupom,držanjem i posebno izgledom.Znajući koliko je odricanje potrebno za život po zakonima manastira i monaškog reda,ostao sam iznenađen njihovom mladosti,skromnosti i posvećenosti vjeri.Takvim fizičkim izgledom,većina tih monaha bili bi sigurno vrlo uspješni filmski glumci.Nakon što su nas još počastili i odličnim ručkom,sokovima i kavom,ne možemo ništa drugo nego im se najljepše zahvaliti.Taj moj prvi kontakt sa tim krajem,zahvaljujući upravo tim ljudima ostat će nezaboravan,izato im se i ovaj put zahvaljujem u svoje ime i u ime svih nas.Put smo nastavili prema Trebinju,gradu u dubrovačkom zaleđu gdje smo obišli manastir na uzvišenju iznad grada,repliku manastira Gračanica na Kosovu.Manastir je napravljen  u 20 stoljeću i u njemu je sahranjen poznati pjesnik i književnik Jovan Dučić,na čiju je originalnu zamisao manastir i sagrađen.Iz Trebinja,put nas je dalje vodio kroz Popovo polje na granicu sa Crnom Gorom,a odatle preko Cetinja u Budvu,prekrasan grad na obali i noćenje u manastiru Podmejna.Došli smo oko pola noći i narušili odmor tamošnjem bratstvu,pa im se ovom prilikom ispričavam i za to.

ImageNakon buđenja i jutarnje molitve,doručak u trpezariji manastira i put pod noge-odlazak na Cetinje i povratak u povijest Crne Gore,razgledavanje svetinja i muzeja upoznavanje sa povijesti i odlazak prema glavnom cilju putovanja-manastir Ostrog.Ni slutili nismo koliko je uspon na do manastira težak i opasan.Uska cestica,koja usječena u stijenu vijuga planinskom vrleti kao stvorena za avanturiste,i nas je dovela do cilja,uz pravo vozačko majstorstvoIgora i Slobodana.Svi smo ostali fascinirani mjestom i izgledom donjeg manastira.Većina nije ni shvatila kakav je napor potreban za popeti se do gornjeg manastira,a oni koji se nisu usudili popeti pješke,uzeli su uslugu taxija.Tek nakon napornog uspona i ulaska u gornji manastir i poklonjenju moštima Sv. Vasilija,atmosfere u prostorima manastira,ne možete a da se ne zapitate koliko je ljudskog rada,snage i energije uloženo u gradnju jednog tako veličanstvenog zdanja.Svi učesnici sa kojim sam Imagerazgovarao složili su se da je svaki trud da se to sveto mjesto vidi i pokloni takvom svecu,u odnosu na njegova djela beznačajan i nemjerljiv.Pod dubokim dojmom samog mjesta i duhovnošću ljudi koji na toj planinskoj vrleti žive,gotovo ćutke smo se vratili u manastir Podmejna i poslije ukusne večere otišli neki na počinak a neki u kraći izlazak u Budvu.Treći dan prošao je u jutarnjem obilasku manastira Režević i putovanju kroz Boku Kotorsku do Dubrovnika ,preko granice i dalje obalom do ulaska na auto-cestu kod Šestanovca i pravac za Karlovac.Na početku  putovanja od nas 50-tak većina se nije ni poznavala  da bi se na kraju rastali da su se uglavnom svi poznali a i sklopili nova prijateljstva.Uz teško vrijeme za putovanje i sam naporan put od oko 2000 km za tri dana,velika većina je vrlo zadovoljna,a kao i u svakom događaju,neki se nisu mogli uklopiti,ali to je rizik putovanja sa velikom grupom,i ne treba ih osuđivati,jer se nisu mogli najbolje uklopiti.Iako sam uglavnom vidio ono što sam želio i time sam prezadovoljan,kad bi bila prilika,sigurno bih se ako bi bilo moguće rado vratio na ta sveta mjesta i ponovo se poklonio našim svecima.Još jedanput ,zahvala Eparhiji i svim onim koji su put i mladog Oca Nauma podržali.   

 U prilogu je FOTOGALERIJA

 
« Prethodna   Sljedeća »
RocketTheme Joomla Templates